ŠKATULA ZA SNE https://blog.dnevnik.hr/sasvimobicanblog

subota, 03.06.2006.

Be afraid.....

Ljudi ja se bojim, ozbiljno se bojin.... Točno za 3 dana - 06.06.2006. - 666, devil number, u kojem se nalazi i zbroj imena Georga Busha ( ne znan kako, provjerite sami)... Smak svijeta! Kula Babilonska!

Jesus Christos....

Još jedno Crkvino proročanstvno, med i mlijeko lešinarima što se bogate na pizdarijama i strahu maloumnih ljudi. Mene je više strah toga što 50% priprostih ljudi stvarno viruje u to. Viruju u ama baš sve što Crkva i takve radikalne kršćanske organizacije promoviraju. Nemojte me krivo shvatit, neman ja ama baš ništa protiv kršćanske vjere, dapače...
Neću pričat o Crkvi, previše je izlizano postalo. Nema se šta više za reć...

Ljudi su postali nesretni. Ili su jednostavno ostali nesretni? Zašto? Ne znam, uvijek se kaže da treba tražiti sreću u malim stvarima. A što se dogodi kad je ne nađeš? Postajemo nesretni, zato jer ne mislimo na velike stvari. Problem je u tome što mi sve shvaćamo bukvalno, površno. Svijet je postao površan. Živimo po nekim urođenim normama, principima. Rodimo se , škola, faks, posal, dom, groblje. Oni koji žive drukčije ( dobro ono zadnje se ne računa), izopačeni su, čudni, nastrani. Uvijek je bilo takvo, i uvik će bit. Smatraju te luđakom ako se baviš nečim alternativnim, istražuješ sebe, razvijaš se duhovno... Sukob principa... Rupa bez izlaza. Privremeni je izlaz pridružiti se većini. Ali to bi značilo da i jesi dio većine.

Ako idemo razmišljat, naš život je jedan veliki krug... Nema izlaza, niti smrt nije izlaz....Ona je samo jedna neizbježna karika, dio tog kruga. Mi samo možemo birati kako ćemo posložiti ostale karike koje su nam dane na izbor....

srijeda, 31.05.2006.

MRZIM BLOG.HR!!!!

UPRAVO SAN NAPISALA OGROMAN ČLANAK O SIRENAMA , ZAJEDNO SA SLIKICAMA I SVIME ŠTO IDE, TE SAM UTROŠILA DOBRIH SAT VREMENA SVOG ŽIVOTA DA TO NAPIŠEM DA BI ,KAD SAM STISNILA OBJAVI POST, SVE NESTALO. I ONDA MI SE POJAVILA STRANICA BLOG.HR!
UBIT ĆU NEKOGA....

utorak, 30.05.2006.

U čemu je problem?

U zadnje vrijeme, moji međuljudski odnosi su zbilja čudnovati. Jednostavno, upoznavajući ljude sa kojima živim te dijelim svoj život, uviđam da sve ono što me najviše smeta kod njih je upravo ono što ne podnosim kod same sebe. A njihove vrline prepoznajem i cijenim zato što ih ja ne posjedujem, tj. ne činim te pozitivne stvari što oni rade.
U čemu je problem?
Jedna od najvećih vrlina koje ja cijenim kod ljudi , ne smatram da je nemam, je zrelost priznavanja svojih grešaka. Jeste li ikad vidjeli bebu ili dijete koje nije spoznalo da je pogriješilo te da se nije ispričalo se nekome? Djeca , kad shvate da su pogriješila, plaču. A to je najiskreniji i najzreliji izraz pokajanja.
A odrasli ljudi ne žele nikako priznati svoje mane zato jer su izgubili tu dječju nevinost i neiskvarenost suočavajući se sa problemima i svađama koji su ih snašle kroz život.
Naravno, to je općenito gledajući. Svaki pojedinac je individua sama za sebe. Neki ljudi sazrijevaju, neki ne.
Drugi problem:
Sigurno ste se našli u situaciji kad biste pokušavali dokazati nekome da je pogriješio. Taj je svjestan toga ali bez obzira na to , spremno odgovara toliko glupim argumentima da vi jednostavno ostanete bez teksta. Jednostavno, zapitate se jeli taj vrijedan vašeg truda da mu dokažete nešto kako bi NJEMU bilo bolje. Jer, u većini slučaja, kada nekome pokušavam nešto dokazati, činim to kako bi on spoznao nešto novo o sebi te na neki način sazrio i postao bolja osoba. Ali to nije tako jednostavno... Trebate proći s tom osobom cijeli tretman kako bi izbacili iz nje taj strah od priznavanja grijeha ali prije svega strah od suočavanja sa samim sobom.
Puno ljudi odustaje od toga, što je sasvim normalno. Ali, možda jednostavno idu krivim putem.
Možda je tajna u tome da se prestanete svađati i objašnjavati toj osobi njezine greške. Jednostavno, budite zreli i idite težim putem: učinite ono što ta osoba nikad ne bi učinila, ono što je odlika snažnih ljudi : okrenite drugi obraz. Kako ? To ostaje na vama...

nedjelja, 28.05.2006.

22.38.

Eto, naslov posta je glup? pametan? procijenite sami , uostalom...

JEDAN SASVIM OBIČAN DAN U SASVIM OBIČNOM ŽIVOTU SASVIM OBIČNE BLOGERICE JE :

SASVIM OBIČAN

Da ne duljim, vaši komentari me bacaju u ekstazu.Kad ih ne bi pisala samo jedna osoba nego barem dvije, skočila bi od zanosa kao što neki prasac skoči na prasicu kad je napaljen.

Znate one dane kad sebe možete držati pod kontrolom? To su lijepi dani, sve vam ide od ruke, bilo to neka sitnica ili važna stvar... Volite sve, uživate u svemu, imate inspiracije , mislite u sebi O MOJ BOŽE ŽIVOT JE LIJEEEEEEEEEEP! (KAO ŠTO VIDITE U EKSTAZI SAM)

Ali dok ste tako sretni, ipak imate osjećaj da će sutra biti gore. Da će ta silna sreća nestati... ZAŠTO?


ZATO JER STE GLUPI.

A JA SAM PAMETNA. E.

nedjelja, 21.05.2006.

Post bez ikakvog smisla

E pa mogla bi napisat novi post... Upravo to sada i radin. Ne znan šta mi je, uvatilo me neko tupo raspoloženje.
Sve je čudno... Obično nekad dođu dani kada se sve mjenja tebi pred očima a ti stojiš tu i gledaš sve to al ne možeš ništa učinit.

Ne znan; u dilemi san: hoću li nešto poduzet ili ću stajat sa strane i gledat kako mi život prolazi...

Stvarno pišen pizdarije....

PIJANA SAN!

četvrtak, 11.05.2006.

ahola!

Stvarno sam stupid. Pišem ovaj blog razmišljajući što da napišen, pazeći na boju teksta, dizajn... ah... već san se umorila. Svaka čast ovim iskusnim blogerima.

Vjerovatno vas niti ne zanima što imam za reći o sebi ( govorim iz vlastitog iskustva kada čitam nečiji blog ) , ali evo, reda radi, napisat ću nešto. Možda će neki perverznjak otvoriti ovo i pročitat...
Dakle, moje godine vas ne zanimaju, prvenstveno zato što ne želim da oni koji su mlađi ali i oni koji su stariji od mene imaju nekakve predrasude. Predrasude su sasvim normalne, ali ja ih izbjegavam što više mogu.
Ne zanima vas niti odakle sam... Stvarno san glupa, to mi možete otkriti iz pravopisa... ok, iz dalmacije san , to očito ne mogu skriti... iako se iz pomiješanosti čakavice i štokavice može vidjeti da debelo pokušavam sakriti svoj indetitet...


Obožavam proliće, iznenadne prolome oblaka...


Prakticiram yogu već skoro dvije godine. To mi je prominilo život, ne samo u fizičkom nego i u duhovnom smislu.
Konzervativne katolike koji bi mogli posjetiti ovaj blog tila bi zamoliti da ostave neki komentar tako da možemo razmijeniti koji komentar što se tiče yoge i takvog vrsta duhovnog života. Uvijek me zanimalo što je u njihovim mozgovima jer nikad nisam mogla vjerovati da postoje ljudi tako zatupljenih stajališta a tako bezobrazno samouvjerenih napada na one koji nemaju ista stajališta kao i oni. Opet predrasude.

I za kraj ovog posta... O ćemu ću pisati na ovom blogu? Znam po sebi da mi nije napeto čitati što je netko pojeo za ručak, koliko kg ima, kada je zadnji put prdnuo i takve stvari... Također mi nije napeto čitati interne svađe između ljudi koji se poznaju pa koriste čak i blog da popljuvaju jedni druge. Htjela bi svojim postovima potaknuti ljude na normalnu konverzaciju , bez obzira na predrasude koje imaju.

Eto...


A da, bia bi red da nakon svega dan svoju sliku ( za potencijalne mužjake)



BROJ MOG MOBAČA: 091 666 DEVIL PIGGY BABY PUNK

MOLIM VAS DA MI SE JAVE DEČKI OD 12-15, RADI DOPISIVANJA...

BOKIĆ, BOKIĆ

<	lipanj, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

the blog

hit Counter




Ovo je jedan sasvim običan blog, a ja sam jedna sasvim obična blogerica...

LINKS

Blog.hr
klasika
zezancija
alternativa
alternativa
art

DA VINCI CODE

Ovako Katolička Crkva doživljava Da Vincijev kod:





Isto kao što Da Vincijev kod doživljava Crkvu:





A ona se i dalje mudro smije:





A njega boli neka stvar za sve to:

Ovaj radi sve što želite!

adopt your own virtual pet!

PIANO MAN